Usciti due nuovi titoli editoriali / Izdana dva nova založniška naslova:
Marijan Bradanović: Istra iz putnih mapa Pietra Nobilea
(extra) ISBN 978-961-93210-2-7
Okolnost da se stjecajem burnih povijesnih događaja zbirka od osamdeset i dva crteža istarskih veduta, krajolika i portreta, proizašlih iz olovke i pera Pietra Nobilea (Campestre, 1776. - Beč 1854.) čuva u Državnom arhivu u Rijeci, poslužila je kao polazište istraživanja o motivima koji su zaokupljali glasovitog tršćanskog i bečkog arhitekta švicarskih korijena, na njegovim putovanjima Istrom u drugom desetljeću 19. stoljeća. U prvom planu bila je njegova preokupacija antičkim spomenicima Pule: čak šesnaest crteža zbirke, za koju pretpostavljamo da zbog zanimanja istarskih kolekcionara kasnog 19. i ranog 20. stoljeća nije sačuvana u cjelovitom obliku, posvećeno je tom gradu, a od toga polovica amfiteatru. Ponajprije zahvaljujući svojem rimskom školovanju prepoznao je njihovu važnost, nastojao ih je skicirati, pažnju posvećujući detaljima konstrukcije i dekoracije, a zatim i pažljivije dokumentirati, istražiti, popraviti, prezentirati, pa i privesti nekoj funkciji, ili pak fiskalnim mjerama osigurati njihovo redovito održavanje, a time i opstanak. Koliko god nam poneki prikazi naoko odisali romantičnim pristupom, motivi su najčešće bili sasvim konkretni. Kaštel Leone, primjerice, smetao je povezivanju Kopra s kopnom, u Vižinadi bilo je važno dokumentirati javnu cisternu, u rovinjskoj luci sanitetsku postaju, na širem području uokolo Motovuna važne su bile komunikacije, kao i u dolini Dragonje, uokolo Kanfanara te od Labina prema Rapcu. Izgled mnogih naselja poput Vodnjana, Bala, Tinjana, Pazina, Plomina, Mošćenica ili pojedinačnih građevina, poput lupoglavskoga kaštela, vjerojatno je i dokumentiran u ovom nizu crteža samo stoga jer je Nobile do njih dospio poslom inspekcije postojećih i trasiranja budućih cesta. Važni su naravno bili i zaljevi, sidrišta, luke i lučka infrastruktura (Milje, Izola, Piran, Vrsar, Lovran). Vjerojatni put nekoć zacijelo opsežnije zbirke crteža kretao se od Beča do Trsta, a zatim i do Kopra, gdje su živjeli nasljednici autora, preko antikvarnog tržišta do pulskoga Povijesnoga arhiva Istre za kojega je dio crteža pribavio tajnik te institucije, povjesničar Camillo De Franceschi i arhivirao ga kao Viaggio artistico attraverso l’Istria. Nobileovi crteži postaju danas ne samo vrelo za komparativnu analizu i istraživanje urbanističko-arhitektonske prošlosti istarskih naselja, već i dokument koji svjedoči o njihovom nezavidnom stanju na početku 19. stoljeća. Vrijeme je da i ova zbirka poput onih koje najčešće pojednostavljeno nazivamo “Petroniom”, “Valvasorom” i “Cassasom” postane standardni dio urbanističkih analiza istarskih naselja.
Visitationes Generales - Status Dooecesis Justinopolitanae sub Episcopo Francisco Zeno (1660-1680) (ed. R. Vincoletto)
(Histria Documentum IV) ISBN 978-961-93210-3-4
Francesco Zeno non rientra sicuramente nella cerchia dei vescovi giustinopolitani più celebri. La sua figura di erudito, oltre che di religioso, è stata in qualche modo offuscata dalla, per certi versi, ingombrante presenza, e dalla conseguente produzione storico-letteraria, di altri due vescovi suoi coevi: i patavini Giacomo Filippo Tomasini e Paolo Naldini. La storiografia non ha, infatti, fatto trasparire in modo del tutto evidente che fu lo stesso Zeno a redigere per primo l’oggi noto manoscritto del vescovo emoniense, mentre è quasi sconosciuta la considerazione che nella stesura della sua opera principale, l’altrettanto diffusa corografia ecclesiastica, l’agostiniano si sia servito in modo ampio proprio della documentazione lasciatagli in eredità dal presule candiota. Del vescovo Zeno resta oggi un vasto patrimonio documentario quasi del tutto inesplorato, per buona parte conservato presso l’Archivio della Diocesi di Capodistria e, in parte, presso la Biblioteca del suo erudito nipote Apostolo Zeno. Il presente lavoro intende essere soltanto un primo piccolo, ma crediamo necessario, passo verso la rivalutazione di questo prelato giunto da Creta. Esso si concentra sulle sue relazioni pastorali: la cronistoria delle visite nella diocesi giustinopolitana (riunite e rilegate successivamente sotto il generico nome di Visitationes Generales) e le conseguenti relazioni inviate alla Santa Sede, una delle quali, lo Status Dioecesis Justinopolitanae sub Episcopo Francisco Zeno, rappresenta probabilmente l’unica pubblicazione nota del vescovo, ma è qui riproposta, oltre che nella sua forma di manoscritto, ancora inedita, anche nella sua trascrizione e nella traduzione. Viene inoltre proposto un indice delle località e degli edifici sacri visitati, così come si espone un elenco del clero operante nella diocesi, entrambi emersi dalle oltre due mila pagine riprodotte. Con la digitalizzazione integrale di queste fonti conservate presso l’Archivio Storico Diocesano di Trieste la Società umanistica Histria compie così un’altra opera di conservazione di materiale storico relativo al patrimonio documentario dell’Istria. La speranza è che questo lavoro preliminare possa in qualche modo spronare una ricerca di più ampia portata sul vescovo Zeno, a cominciare dalla trascrizione delle sue visite, e con essa rivalutare il prelato anche nella sua produzione secolare ponendo nuova luce sul Seicento istriano.





